mail
  • jdragisic@gmail.com
No comment
  • "čitam nedjeljni komentar koji jasno kaže, ko ne misli ovako, taj kleveće i laže"
    Johnny Štulić
Anketa
Tko lakše prođe kroz ušicu igle?



Domaće
Blog
srijeda, studeni 22, 2006
20. travnja 1999. datum je masakra u srednjoj školi Columbine u Jefferson Countyu, u Coloradu. Eric Harris i Dylan Klebold, dvojica učenika te škole, u krvavom su pohodu ubili dvanaest učenika i jednu profesoricu. 26. je travnja 2002. godine u Njemačkoj, Robert Steinhäuser u svom krvavom pohodu u gradu Erfurtu upucao 16 ljudi, od kojih je ubio dva učenika. Ovaj tjedan, 20. studenog 2006. godine, opet u Njemačkoj, u gradu Emsettenu, neki je dan Sebastian B., 18-godišnji mladić, ranio osam ljudi i oduzeo vlastiti život. Ovakvi slučajevi zovu se na njemačkom Amoklauf, a na engleskom killing spree. U hrvatskom nemaju adekvatan prijevod.

Svi ovi događaji, osim očiglednog, mladića koji kreću na ubilačke pohode, imaju još nešto zajedničko. Naime, nakon svakog od njih u medijima se razvila jedna jako čudna debata, ona o utjecaju medija i video igara na razvoj nasilja kod mladih. Nemoćni objasniti otkud svo to nasilje, političari pribjegavaju najlakšem putu: okrivljavanju. Ali, krivca ne traže na nekim mjestima na kojima bi ih možda trebali tražiti, nego rade ono što se zove zamjenom teza –fokusiraju pažnju javnosti na nešto naizgled povezano, što će skrenuti pažnju s pravih problema.

Po podacima, na 12,500 učenika u Njemačkoj ima jedan psiholog. Ali su u školama zabranjivali mobitele. A sad razmišljaju o zabrani video igara (ne da razmišljaju onako šeretski, nego su se predstavnici stranaka izjasnili kako bi se moralo porazmisliti o zabranjivanju nasilnih video igrara ako se pokaže da su one utjecale na "ubojite namjere" Sebastiana B.). Naravno, zabraniti mobitele, filmove, igre je besplatno, zaposliti više psihologa skupo. Zapravo i nije baš tako skupo, ali su u pitanju novci. Proračunski novci u državi u kojoj ej proračun u zadnje vrijeme tanak. Nakon "Slučaja Amokläufera" 2002. donošeni su i stroži zakoni o oružju. I okrivljavane video irge.

Ako pogledate njemačke medije vidjet ćete izjave psihologa i kriminologa koji, iako odbacuju vezu video igara s ubilačkim pohodima, govore o nekakvoj ulozi koju moderna tehnologija ima na djecu. Sa šest godina televizor u sobi, neograničen pristup internetu i kompjuterskom nasilju. To, po njima, vodi asocijalnom ponašanju, koje rezultira lošim uspjehom u školi, koji izaziva frustracije, koje, eto, mogu dovesti do ovakvih katastrofa. Predlažu strožu kontrolu djece od strane roditelja i države. U Američkim medijima je slično. Ovisno o tome na koju političku stranu skreću, za masakr u Columbineu (i slične događaju) krivili su i krive ili internet i video igrice, ili zakone o oružju (kao recimo, što to radi hvaljeni film Michaela Moorea "Bowling for Columbine"). I to je zamjena teza. Politički motivirana.

Ubilački se pohodi jako teško mogu predvidjeti. Simptomi koje počinioci pokazuju prije nego uzmu vatreno oružje i krenu ubijati mogu ukazivati eventualno na nekakve smetnje pri ponašanju. Nemogućnost kontrole s jedne strane i potreba za nekakvim umirivanjem javnosti s druge, otvaraju debate u kojima se puca generalno.

A bitno nam je znati da nešto možemo kontrolirati. Pa ćemo zabraniti video igrice i staviti oznaku 12 na filmove. Ili oznaku 18, ili 21, jer ćemo tako imati osjećaj kontrole. Zabranili smo nešto i to je dobro za društvo. Ako su filmovi i igrice toliko nasilni, kako to da se nitko ne buni zbog brutalnosti u crtićima, koje često zna biti puno gore? Gdje su protesti oko kojota koji u "Ptici trkačici" biva raznesen nekoliko puta u svakom nastavku?

Sebastin B. bio je, kao i sva mladež u Erfurtu, pasionirani igrač Counter Strikea. Poprilično brutalne igrice koja se svodi samo na ubijanje. Istina, čovjek s ubilačkim tendencijama koji igra takvu igru, ili gleda film u kojem se dva sata puca mogao bi zabrazditi. Mogao bi se uživjeti u ulogu i pomisliti kako bi lijepo bilo učiniti tako nešto. Mogao bi zaista tu fantaziju pretvoriti u stvaran čin. I pri tome bi mogao nastradati netko koga volimo.

Jesu li za to krive video igrice? Nisu. Kad normalan čovjek igra nasilnu kompjutersku igricu on jednostavno ne razmišlja. Provede sat, dva, deset, dvadeset u izmišljenom svijetu u kojemu se sve svodi na pucnjeve, glupave urlike i pomicanje miša. Sad, je li to dobro ili ne, drugo je pitanje. Nebitno za ovu raspravu. Ali, kod normalnog čovjeka nasilna kompjuterska igrica neće pobuditi želju za stvarnim ubijanjem ljudi. Kod naslinog čovjeka možda hoće. Kod psihopata možda hoće i to do te mjere da ostvari svoje skrivene želje i ubije 10, 10, 50 ljudi. Ali, nasilne kompjuterske igre nisu krive za to. Jer, isto tako se pažnja može vratiti malo unazad i za njihovo nasilje okriviti izloženost "Tomu i Jerryu".

Pa tko je onda kriv? Rekli bismo, društvo. Ljudsko društvo koje potiče i odobrava nasilje, koje je uvijek naginjalo nasilju, u kojem je nasilje uvijek prisutno, i koje je mnoge nasilnike nagrađivalo i slavilo. Ali, to je preopćenita ocjena. Nedostaje joj elemeent individualnosti.

Možda su krivi roditelji i prijatelji koji Sebastiana B. nisu dali dovoljno pažnje? Ili, pobogu, Sebastian B. sam? Ili kombinacija svega toga? Ali, oprostite, što mi sad radimo? Pa da, tražimo krivca. Hoće li to nešto promijeniti? Baš i ne, opet će ostati ono što se dogodilo i što će se u sličnim verzijama događati stalno. Ali, jedno je sigurno. Koliko god to neke umirilo, zabranjivanje video igrica neće spriječiti novi slučaj. 

Ostaje jedna jasna činjenica. Sutra u vašem gradu netko može uzeti oružje i krenuti. Pomislit ćete da se to u Hrvatskoj ne može dogoditi, jer su naša djeca normalnija od one s trulog zapada. Ako tako mislite, ukucajte u google Ove tri riječi: "učenik ubio profesora". Bit će vam dovoljno.

Trebamo li se sad bojati sljedećeg dana? Ne. Ali ne trebamo ni za probleme kriviti krivce koji krivi nisu. Kao video igrice. Ili TV. Ili internet. Jer ćemo, ako krenemo tim putem, biti u iskušenju da zabranimo crtiće.

jovandragisic @ 15:17 |Komentiraj | Komentari: 8 | Prikaži komentare
De bello blogico
  • Izdajnik, dezerter, križar, strani plaćenik, judeomason, petokolonaš, kokošar, čunjokradica, forokradica
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Strano
Brojač posjeta
89161
Index.hr
Nema zapisa.