mail
  • jdragisic@gmail.com
No comment
  • "čitam nedjeljni komentar koji jasno kaže, ko ne misli ovako, taj kleveće i laže"
    Johnny Štulić
Anketa
Tko lakše prođe kroz ušicu igle?



Domaće
Blog
utorak, studeni 28, 2006

Papa Bendikt XVI danas počinje s posjetom Turskoj. Nezadovoljni Turci izašli su na ulice i protestiraju protiv posjeta, poručujući mu da nije dobrodošao i da se treba vratiti kući. Proteste su organizirale ultranacionalističke stranke, koje ne žele prihvatiti europskog duhovnog vođu koji se protivio turskom ulasku u EU, i koji je nedavno podigao veliku buku. Naime, diljem muslimanskog svijeta krenuli su protesti, nemiri, i predbacivanja papi zato što je citirao raspravu iz 15. stoljeća u kojoj jedan bizantski car, u teološkoj raspravi o transcendenciji Boga, ulozi razuma i razlikama takvih shvaćanja u kršćanstvu i islamu, izrekao kritiku islama. Jedan dio te rasprave čak i kaže da su učenja Muhameda nespojiva s Bogom. To je postalo nešto što muslimani diljem svijeta teško opraštaju Benediktu, iako se nekoliko puta ispričao, napomenuvši kako nije htio uvrijediti islam.

Na drugoj strani svijeta odigrava se slična predstava. Samo s malo drukčijim ulogama..

U gradu Tulsi, u američkoj saveznoj državi Ohio, Jamal Miftah, musliman, nedavni imigrant u SAD iz Pakistana, izbačen je iz džamije nakon što je u lokalnim novinama objavio članak u kojem je denuncirao nasilje u ime islama i osudio Osamu bin Ladena i klerike za nečovječne čine.

Miftah, uzrujan sve većim rastom ekstremizma i nasilja u islamu i u ime islama, odlučio je progovoriti. Napisao je članak u kojemu je osudio Bin Ladena i ekstremiste da koriste živote muslimanske djece da bi provodili vlastite ciljeve, koje on osobno smatra neutemeljenima u islamu. Odbio je fundamenstalistički "jihad" (zapamtimo ovo) kao srž islama i prozvao ekstremiste za potkopavanje poruke islama, rekavši kako je Zapad počeo smatrati da je islam smrt i razaranje, a da su za to krivi oni.

Jamal Miftah je nakon toga fizički napadnut od strane nekih pripadnika svoje džamije, a zabranjena mu je molitva u njoj, sve dok se javno ne ispriča za blaćenje islama.

Oba slučaja, i onaj Jamala Miftaha, i onaj pape Benedikta, ukazuju na jedan rastući problem. A, taj problem je u shvaćanju islama, kako zapadnom, tako i muslimanskom. Naime, sve veći broj muslimana danas upravo islamski fundamentalizam smatra islamom kao takvim.

Treba reći i koju riječ o tom fundamentalizmu. On se javlja u 19. stoljeću, u arapskom svijetu. Vođe arapskog svijeta tada su vidjeli da je njihova civilizacija izgubila nadmoćnost koju je imala naspram europskih država. Otomansko carstvo, velika osvajanja i civilizacijska premoć islamske nad europskom civilizacijom, naveli su učenjake da preispitaju ulogu islama u vlastitom društvu. Iz toga nastaju dva pravca islama, koji su bitno različiti.

Jedan je islamski modernizam. On smatra da se islam treba prilagoditi modernom vremenu i preispitati Kuran u tom smjeru, vidjeti koliko je on kompatibilan s datim vremenskim okruženjem u kojem se primjenjuje i, kad se vidi što prolazi, a što ne, naći nova tumačenja svete knjige islama.

Drugi pravac je islamski fundamentalizam. On kaže da je propast slavne islamske civilizacije uzrokovana zastranjivanjem od fundamenata (ili osnova) islama. Kaže da je u Kuranu zapisana konačna istina, da su riječi Kurana došle direktno od Boga i da ih se ne smije mijenjati.

"Jihad" ima različitu ulogu u modernizmu i fundamentalizmu. U modernizmu je sličan kršćanskoj evangelističkoj poruci. "Borite se protiv nevjernika u vašoj blizini" tu znači pomozite nevjerniciima da prepoznaju i upoznaju Boga, prepoznajte ga i vi i nemojte sumnjati u njega. U fundamentalizmu to znači ono što piše. Naravno, borba može biti shvaćena na više načina, tako da će fundamentalistički klerici, ako zatreba, lako reći da Allah traži od vjernika nasilje.

Islamski modernizam preispituje ulogu vjere u državi. Iz njega izrasta umjereni islam, kakav imamo danas u Turskoj ili Jordanu. Iako je i u njemu razlika između vjere i države slaba i skoro pa nezamisliva, ipak se može govoriti o nekakvoj sekularizaciji i prihvaćanju drugih vjera. Kod fundamentalizma toga nema. A, toga nema upravo zato što klerikalnim snagama koje u fundamentalističkom shvaćanju trebaju voditi društvo niti sekularizacija niti trpeljivost ne odgovara. Upravo je zato fundamentalizam toliko pogodan za manipulaciju. Tumači Božje Riječi, bili oni šeici, mule, ajatolasi ili teroristički vođe, imaju iza sebe vrhovni autoritet koji njihove postupke, njihova učenja i njihove naredbe čini svetima. A kritiku nemogućom. Iz toga proizlazi i jedna bitna karakteristika islamskog fundamentalizma – njegova militantnost.

Dakle, kao što smo rekli, postoje dva problema islamskog fundamentalizma danas. Jedan je zapadno poistovjećivanje njega s cijelim islamom. Tu dobijamo sve veću netrpeljivost zapada prema islamu, koji danas upravo zbog akcija fundamentalista jest eksponiran samo kao sveto nasilje.

Drugi je puno veći. Radi se o muslimanskom shvaćanju islama. Naime, upravo zbog fundamentalista koji djeluju militantno, i zbog zapada koji počinje goetoizirati islam, sve više muslimana danas počinje shvaćati islamski fundamentalizam kao cijeli islam. I muslimani diljem svijeta počinju getoizirati sami sebe. Sve više muslimanskih klerika na zapadu počinje se priklanjati fundamentalističkom shvaćanju, i sve više muslimana uči da je u nekakvom sukobu sa zapadnom civilizacijom. Što je netočno. Ali, mnogima odgovara.

Naime, što islamski fundamentalizam pruža? Pruža kontrolu. Kontrolu klerika nad vjernicima. Tu nije nimalo drukčiji od bilo kojeg fundamentalizma. Bilo koja vjerska država nespojiva je sa slobodnim građanstvom. Nekakvu slobodu, ako o tako nečemu možemo pričati, ona daje samo izabranoj manjini koja kroji društveno-religijsko-politički sklop vrijednosti. Kao u Europi u Srednjem vijeku. Ili na Filipinima danas.

Vjerski režimi, kakvi su danas na vlasti u Siriji ili Iranu ne će se još dugo održati. To klericima postaje sve jasnije. Zato i provociraju proteste, nemire, nasilje i isključivost. Ostaje pitanje koliko će štete samom islamu nanijeti prije nego što propadnu. Ostaje i pitanje što će islam u budućnosti imati ponuditi svojim vjernicima. Ako se odluči ostati radikalna, isključiva vjera koja ne dopušta da ju kritiziraju i propitkuju sami muslimani, kao Jamal Miftah, propast će. Ako odluči krenuti novim putem, putem suživota, dijaloga (unutarreligijskog, međureligijskog, religijsko-društvenog) i propitivanja, onda ima šanse.    

jovandragisic @ 14:19 |Komentiraj | Komentari: 46 | Prikaži komentare
De bello blogico
  • Izdajnik, dezerter, križar, strani plaćenik, judeomason, petokolonaš, kokošar, čunjokradica, forokradica
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Strano
Brojač posjeta
89161
Index.hr
Nema zapisa.