mail
  • jdragisic@gmail.com
No comment
  • "čitam nedjeljni komentar koji jasno kaže, ko ne misli ovako, taj kleveće i laže"
    Johnny Štulić
Anketa
Tko lakše prođe kroz ušicu igle?



Domaće
Blog
utorak, prosinac 19, 2006



Provozala se Meta Rupel, žena slovenskog ministra vanjskih poslova Dimitrija Rupela, prošli tjedan do grada u šoping službenim automobilom. Pa su ju snimili novinari ljubljanskog lista "Dnevnik". Kažu u tom listu da su im za takvu praksu javili vladini službenici. I tako, objavili u "Dnevniku" prošli tjedan fotografije ministrove žene i napravili skandalčić.

Ministar Rupel se oglasio povodom toga i rekao kako je to običan pokušaj da se destabilizira vlada, prozvao to napadom s ljevice, sasuo vatru na "Dnevnik" i objasnio kako žene ministara smiju koristiti službene automobile ukoliko im to dopuštaju protokolarne obaveze. Jedino što mu je tu promaklo bilo je objašnjenje o tome kako protokolarne obaveze uključuju kupovanje deterdženta i sličnih kućnih potrepština.

Zašutili u Sloveniji predstavnici vlade i ocijenili da Rupel i njegova žena nisu prekršili etički kodeks koji obvezuje službenike vlade na primjereno ponašanje i činilo se da će to biti to.

Ali, onda se javila državna protukorupcijska komisija preko svog predsjednika Drage Kosa i rekla da to baš neće samo tako proći, budući da je (načelno, zasad) dopuštanje supruzi ministra da koristi službeni auto u privatne svrhe u suprotnosti sa zakonom u suzbijanju korupcije. Ukratko, ne može!

Rupel ustraje u svom čvrstom stavu o tome kako je vlada pod napadom kojekakvih elemenata koji joj žele zlo, ali korak po korak mu počinje izmicati tlo pod nogama i nazire se pukotina na tankom ledu kojim hoda, a ispod kojega na površini vode pliva deterdžent koji je njegova žena kupila.

Sjedne ovog ljeta naš premijer u službeni avion vlade i provoza se do Verone, bez da itko o tome išta sazna. Kad to kasnije ispliva na površinu, odnosno objavi Index, čovjek je malo iznenađen saznanjem javnosti o njegovom putu, pak malo izjavljuje da je otišao tamo privatno, malo da je otišao službeno, ali prilično dugo vremena nitko ne sazna što je od toga točno. Zapravo se ni danas ne zna, ali, eto, budući da je avion malo veće prometalo od auta, nije nam pretjerano bitno u koje se svrhe koristi.

E, ali mrski su nam Slovenci koji su ipak dio one EU prema kojoj smo još uvijek strahovito "skeptični" (zaista divan eufemizam, taj "euroskepticizam", sakriva toliko toga), koja funkcionira prema pravilima koje mi preziremo i dopušta tamo neke homićke brakove i pedofiliju i nemaju svoj sir, vrhnje i kulen, a ni nepresušne izvore pitke vode, pa nas njihovo respektabilno mišljenje i ne zanima. Kakve komisije za suzbijanje korupcije, pa to nama ne treba, kad imamo saborsko Povjerenstvo za sukob interesa, koje revno oslobađa na temelju dopisa.

Nije to strašno neobično što je Rupel koristio službene resurse u vlastitu korist, to je sasvim uobičajena stvar. Naposlijetku, vjerojatno nema političara na svijetu koji se ponekad ne okoristi privilegijama koju plaćaju porezni obveznici. Od večera do susreta s ljubavnicama po gradovima stranih država, gdje su daleko do očiju svoje javnosti. Nije neobična ni Rupelova reakcija nakon što je ta neugodnost isplivala u novinama. Razumije se da se većina balkanskih političara obično brani spominjući sveopću urotu ne samo protiv svoje osobe, nego i protiv cjelokupnog sustava vrijednosti koju njihova osoba predstavlja.

Neobične su posljedice cijele priče. Naime, kad se nekom političaru jasno dokaže da je zlorabio svoj položaj u bilo kojoj normalnoj državi taj političar mora odgovarati za te postupke. Primjera radi, nedavno je Australiju potresao niz afera vladajuće stranke, čiji su ministri bili upleteni u namještanje poslova, korištenje svojih položaja za nabavljanje poslova, pa čak i prostituciju. Rezultat? Jedan se od tih ministara pokušao ubiti zbog nanesene sramote, jedan je dobio otkaz dan nakon što mu je afera dokazana, a jedna je bivša ministrica pod istragom povjerenstva sličnog ovom našem Saborskom povjerenstvu za sukob interesa.

U Hrvatskoj zagrebački gradonačelnik bježi od policije, premijer tajno putuje u Veronu, gdje se susreće s bivšim ministrom koji je dao ostavku zbog upletenosti u niz korupcijskih afera (ali, kojemu se osim toga nije dogodilo ništa), konzulati diljem svijeta malo pomalo počinju ličiti na narko kartele u kojima se godinama prešućuju uhićenja, i u kojima se one koji ta uhićenja prijave namještaju otkazi, itd., itd.

Pokazuje se ovdje jasna razlika, zar ne? Iako tim zapadom ne teku rijeke sira, vrhnja i kristalno čiste izvorske vode, a presretni građani se tim rijekama ne voze u čamcima od najfinijeg kulena i pršuta, ipak tamo javnost ima nekakvu šansu napraviti nešto da bi se obranila od malverzacija svoje vlasti. Dok kod nas to sve manje ima nekog smisla, budući da je Ivo Sanader prošli mjesec izvješće Europske Komisije nazvao "upola tanjim nego prethodno", proglasivši to uspjehom, iako je u tom izvješću stajalo da "mnogi navodi o korupciji ostaju neistraženi a korupcija obično ne biva kažnjavana" i budući da je vlada zadnji tekst akata o kojima raspravlja na sjednicama objavila 13. listopada.

Tražili ste - dobili ste. Tu smo do 2011. Barem.

jovandragisic @ 19:27 |Komentiraj | Komentari: 3 | Prikaži komentare
De bello blogico
  • Izdajnik, dezerter, križar, strani plaćenik, judeomason, petokolonaš, kokošar, čunjokradica, forokradica
Arhiva
« » sij 2018
  • p
  • u
  • s
  • č
  • p
  • s
  • n
  • 1
  • 2
  • 3
  • 4
  • 5
  • 6
  • 7
  • 8
  • 9
  • 10
  • 11
  • 12
  • 13
  • 14
  • 15
  • 16
  • 17
  • 18
  • 19
  • 20
  • 21
  • 22
  • 23
  • 24
  • 25
  • 26
  • 27
  • 28
  • 29
  • 30
  • 31
Strano
Brojač posjeta
89161
Index.hr
Nema zapisa.